- Društvene mreže su nam dale moć da znamo sve – u svakom trenutku, iz svakog kutka svijeta. Ali ono što često previđamo jeste cijena te slobode govora, pogotovo kada izostanu posljedice za riječi koje povrijede, ponize ili opasno utiču na javnost.
U posljednje vrijeme, na društvenim mrežama svjedočimo sve većem broju uznemirujućih sadržaja, od izjava koje šire mržnju, do snimaka samoubilačkog ponašanja, emitovanih uživo. Ljudi sve češće koriste svoje profile kao neregulisane medijske kanale, bez ikakve odgovornosti za ono što dijele sa hiljadama – nekad i milionima – pratitelja.
Jedan od najalarmantnijih trendova postao je prenos samoubilačkih pokušaja ili djela uživo preko društvenih mreža. Protekle godine, ovakvi slučajevi su potresli cijeli region, a internet je, nažalost, samo još više amplificirao taj očaj.
Ova praksa, osim što izaziva traumu kod gledatelja, normalizuje opasno ponašanje i postavlja užasne presedane za mlade koji traže pažnju ili pomoć. Umjesto sistema podrške, mnogi se suočavaju sa osudama u komentarima, ismijavanjem i digitalnim zlostavljanjem.
Nedostatak zakonske regulacije na Balkanu
Na Balkanu, društvene mreže su i dalje prostor bez ozbiljne kontrole, a pravne sankcije za štetne izjave ili opasno ponašanje gotovo da ne postoje. Tako dolazi do situacije u kojima se i nasilni ili mizogini komentari smatraju „mišljenjem“, a ne napadom.
Dok se u nekim zemljama aktivno razvijaju zakoni o govoru mržnje i digitalnoj sigurnosti, u našem regionu izostaje institucionalna reakcija. Rezultat su brojni podcasti, emisije i intervjui u kojima se bez ikakvih posljedica šire retrogradne i diskriminatorne poruke.
Kontroverzna izjava psihologa Jovana Marića
Jedan od primjera koji je nedavno izazvao pažnju jeste gostovanje psihijatra Jovana Marića u jednoj emisiji, gdje je govorio o položaju žena u savremenom društvu.
Marić je izjavio da mu smeta što žene danas „previše vremena provode s prijateljicama i van kuće“, te da zanemaruju ulogu domaćice, porodicu i muža. Ovakvi stavovi, izrečeni s pozicije autoriteta, dodatno su opasni jer opravdavaju i normalizuju rodne stereotipe.
Ova rečenica, iako izrečena u neformalnom tonu, nije samo uvredljiva – ona je dehumanizirajuća. Time se žene svode na „rok trajanja“, a muškarcima se implicitno daje „pravo“ da ih zamijene mlađim partnerkama.
Muškarci kao žrtve popustljivosti?
Marić je također tvrdio da su muškarci danas previše popustljivi prema ženama, što, po njemu, dovodi do „gubitka tradicionalne porodične strukture“. Takvi narativi ne samo da zanemaruju savremene realnosti i borbu za ravnopravnost, već i podržavaju patrijarhalne obrasce u kojima je žena podređena figura.
Gdje su granice slobode govora?
Sve češće se postavlja pitanje – gdje završava sloboda govora, a počinje odgovornost? Društvene mreže, iako snažno sredstvo izražavanja, ne smiju postati kanal za širenje mržnje, mizoginije i neosjetljivosti prema mentalnom zdravlju.
Vrijeme je za odgovornu digitalnu kulturu
U vremenu kada svi imaju mikrofon u ruci, potrebno je jačati digitalnu pismenost, empatiju i pravne mehanizme. Jer dok neko u šali ili bahato izgovara riječi koje vrijeđaju, omalovažavaju ili potiču na nasilje – neko drugi to doživljava kao napad, poniženje ili poziv na autodestrukciju.
Ako želiš, mogu ovu temu proširiti u analitičku kolumnu o medijskoj kulturi, pravima žena, mentalnom zdravlju, ili napraviti istraživački tekst sa primjerima s Balkana. Samo reci!
