- Na crnogorskoj obali, među mirisom mora i šumom talasa, jedna žena odlučila je stati i odabrati knjigu umjesto telefona. Bez muzike, bez ekrana, samo ona i stranice koje su je nosile u neki drugi svijet. Dok su se oko nje smjenjivali kupači, djeca i telefoni spremni da uhvate “savršeni kadar”, ona je odabrala tišinu – i time osvojila pažnju.
Fotografija ovog prizora brzo je pronašla put do društvenih mreža. Ljudi su komentarisali, nagađali ko je ona, čime se bavi, šta čita – ali svi su se složili da u njenom izboru ima nečega snažnog. Nije to bio samo prizor žene s knjigom, nego podsjetnik da i dalje postoji prostor za mir u svijetu prepunom buke.
U vremenu u kojem telefoni postaju produžetak ruke, čitanje knjige djeluje gotovo kao mali čin pobune. Istraživanja pokazuju da većina mladih svakodnevno provodi sate na ekranima, dok značajan dio njih tokom godine ne pročita ni jednu knjigu.
Ova žena, iako anonimna, postala je simbol otpora tom trendu. Njen izbor nije bio protiv tehnologije, već za sebe – za prisutnost, fokus i unutrašnji mir. Njeno čitanje u vodi podsjetilo je na vrijeme kada su misli imale ritam, a rečenice dovoljno prostora da odjeknu.
Brojne inicijative posljednjih godina pokušavaju vratiti knjige među ljude – male biblioteke u javnom prevozu, književni klubovi, razmjene naslova na trgovima. Iako ti projekti ne mijenjaju statistiku preko noći, oni ukazuju na postojanje želje da se knjiga vrati na svoje mjesto. Podaci pokazuju da interesovanje za beletristiku ponovo raste, posebno među ženama srednjih godina, što otkriva da potreba za tišinom i koncentracijom nije nestala.
Psiholozi podsjećaju da knjige nisu samo razonoda. One smanjuju stres, jačaju koncentraciju i podstiču empatiju – kvalitete koje se teško razvijaju u svijetu koji nas zasipa informacijama. Upravo zato, scena žene iz Orahovca ima veću težinu od same slike: to je ogledalo jednog vremena koje postaje svjesno koliko mu nedostaje mir koji je nekad bio svakodnevnica.
Nekada je bilo normalno čitati u parku, u redu ili dok čekamo prevoz. Danas je to rijetkost, ali prizor s mora vraća nadu da navika nije izgubljena. Možda njen izbor neće promijeniti svijet, ali će nekome biti podsjetnik da i on može otvoriti knjigu i naći trenutak mira za sebe.
Jer čitanje je više od navike – to je prostor slobode. Stranica više znači da smo uspjeli izdvojiti vrijeme za sebe, da smo makar na trenutak rekli “ne” haosu. U vremenu koje se mjeri sekundama i lajkovima, knjiga nas uči da život ipak može imati sporiji, ali bogatiji ritam.
Žena iz vode možda nikada neće znati koliko je njen prizor uticao na druge. Ali ostaje činjenica: nekoga je podsjetila na zaboravljenu knjigu, nekome probudila želju za čitanjem, a svima dala mali, ali snažan primjer da je tišina ponekad glasnija od svega.
