- Posljednje dvije godine za Sašu Kovačevića bile su godina preispitivanja i velikih životnih lekcija. Nakon što je završio na intenzivnoj njezi, počeo je drugačije gledati na svoje zdravlje, karijeru i životne prioritete.
Jedan od najomiljenijih muzičkih umjetnika Balkana, Saša Kovačević, otvoreno je progovorio o zdravstvenom kolapsu koji ga je prije dvije godine primorao da stane, pogleda unazad i napravi ozbiljne promjene u životu.
“Sjećam se svega što se tada dešavalo, ali sada o tome više ne razmišljam previše,” rekao je Saša u iskrenom razgovoru. “U tom trenutku sve mi je djelovalo kao trenutak slabosti, nešto što se slučajno dogodilo jer sam bio iscrpljen. Možda sam mogao izbjeći bolnicu, ali sudbina me dovela tu gdje jesam.”
Iako je bio iscrpljen do krajnjih granica, u prvi mah nije shvatao koliko je stanje ozbiljno. Njegovo tijelo je već mjesecima slalo signale, ali ih je – kako sam priznaje – ignorisao. Radni dani su se sastojali od dugih snimanja, maratonskih proba i napornih treninga. “Imam lošu naviku da idem preko svojih granica – bilo da radim na novoj muzici, snimam spotove po petnaest sati dnevno ili treniram, uvijek se forsiram. Takvo ponašanje često vodi do ozbiljnih posljedica.”
Kada je konačno došao trenutak da potraži pomoć, već je bilo jasno da nešto nije u redu. Tri dana zaredom imao je visoku temperaturu, osjećao je slabost do te mjere da nije mogao sam da stoji pod tušem. Na nagovor porodice i ljekara, ipak je otišao u bolnicu, gdje su rezultati krvne slike otkrili ozbiljno narušeno stanje organizma.
“Grad je bio oblijepljen mojim plakatima, ljudi su čekali koncert… Mislio sam: možda mogu izdržati uz vitaminsku infuziju.” Međutim, situacija nije bila nešto što se moglo ignorisati ili premostiti snagom volje. Ljekari su mu jasno dali do znanja: potreban je potpuni odmor i bolnički tretman.
“Kada su mi rekli da moram ostati nekoliko dana, shvatio sam da prvi put u životu ne mogu kontrolisati sve,” iskreno priznaje. Bio je to, kaže, trenutak introspekcije – priznanje da već godinama iscrpljuje sebe do tačke pucanja. Posebno emotivno govori o danima kada je čekao rezultate biopsije koštane srži – procedure koja izaziva strah kod mnogih.
- “Svi su mi govorili da je to bolno, ali nisam osjećao strah. Hodajući prema ordinaciji, pomislio sam: Ako nešto nije u redu, potrudiću se da to riješim najbolje što mogu. Što je suđeno – tako će i biti.”
Danas, kada se osvrne na taj period, kaže da je zahvalan. Zdravlje je postalo njegov prioritet, a više nego ikada ranije pazi na balans između poslovnih obaveza i odmora. Ova priča ne govori samo o jednom muzičaru koji je prešao svoje granice, već je univerzalni podsjetnik svima nama. Bez obzira na obaveze, očekivanja i pritiske – zdravlje je nezamjenjivo.
Njegova odlučnost da se vrati jači, odmorniji i svjesniji sopstvenih granica sada je postala dio njegove poruke publici: volite sebe, slušajte svoje tijelo i ne čekajte da vas život zaustavi da biste shvatili šta vam je zaista važno.